POVIJEST MILANA

Tisućljetna povijest Milana omogućuje posjetitelju da obilaskom spomenika i arheoloskih nalazišta doživi atmosferu antičkog Mediolanuma, gradskog i Viscontijevog srednjeg vijeka, renesanse i svih drugih razdoblja do atmosfere među neboderima suvremenog grada. Unutar odjeljka možete pronaći neke ideje za vaš posjet.

OD RIMSKOG MILANA DO INVAZIJA.

 

Milano je bio glavni grad Rimskog Carstva od 286. do 402. godine. Ostalo je nešto malo iz tog razdoblja, ali zasigurno mogu privući pozornost i običnog posjetitelja i znanstvenika, kao što su poznati stupovi San Lorenza i drugi nalazi nedvojbene vrijednosti koji se traže u crkvama i muzejima. U Gradskom arheološkom muzeju je maketa koja nudi učinkovitu rekonstrukciju tadašnjeg grada i možete se diviti dvjema kulama (cirkus i zidine) antičkog Mediolanum-a.

 

Zlato, srebro, boje i bjelokosti koji se čuvaju u Muzeju katedrale Duomo i u Gradskim zbirkama Dvorca nezaobilazno su svjedočanstvo o majstorstvu zlatara ranog srednjeg vijeka. Dobro očuvan Sacello di San Satiro pravi je primjer arhitekture IX. stoljeća.

 

SREDNJOVJEKOVNI MILANO

Najbolje mjesto za doživljaj atmosfere srednjeg vijeka svakako je bazilika Sant’Ambrogio kasnog antičkog podrijetla u kojoj se nalaze remek-djela poput Volvinijevog zlatnog oltara, ciborija i mozaika apside. Bazilika je također bila laboratorij u kojem je rano definiran milanski romanički stil, a koji je kasnije postao uzor drugim crkvama u gradu.

 

Svakako treba posjetiti arhitekturu San Nazara, koju je biskup Ambrozije osnovao kao Basilica Apostolorum, obnovljena je u romaničko doba, i baziliku Sant'Eustorgio na Corso di porta Ticinese, povezana od XIII st. s dominikanskim redom i poznata po relikvijama tri kralja.

 

MILANO I RENESANSA

Ako je gospodstvo Visconti umjetnički identificirano na velikom gradilištu Duoma, njegovu ostavštinu prikuplja Francesco Sforza. Za vrijeme njegovog vojvodstva ojačana je prevlast Milana i otvorena su važna gradilišta kao što je Cà Granda, sada Sveučilište za studije. U godinama Ludovica il Moro-a nastala su remek-djela kao što su svetište Santa Maria u San Satiru i Santa Maria delle Grazie s Cenacolo. Prisutnost Leonarda i Bramante-a čine Milano pravim renesansnim dvorom. Posjet prostorima Umjetničke galerije Brera, uz tadašnje crkve i građevine, ilustrira bogatstvo milanskog doprinosa umjetnosti od 1450. do kraja stoljeća

 

MILANO IZMEĐU 15. I 16. STOLJEĆA

S krajem vojvodstva Moro-a i nakon kratkog razdoblja francuske dominacije, Milano je prešao pod izravnu kontrolu Španjolske. Ključna osoba ovoga doba bio je Carlo Borromeo, nadbiskup grada i autoritet koji je promicao reforme koje su mogle imati dubok utjecaj kako na liturgijskom, tako i na umjetničkom i kulturnom polju. Zgrade poput crkve San Fedele i promjene napravljene na katedrali Duomo odgovaraju novom imidžu milanske crkve. Stvaranje Ambrozijske knjižnice zasluga je njegovog rođaka, Federica Borromea, milanskog nadbiskupa od 1595. do 1631. godine, nakon čega slijedi Pinakoteka, rezultat njegova djelovanja kao mecene i kolekcionara.

 

MILANO I 18. STOLJEĆA.

U osamnaestom stoljeću za Milano je započela politička, administrativna i ekonomska faza koju je karakterizirala prisutnost dinastije Habsburg. Marija Tereza od Austrije čini Milano malim Bečom i promiče urbanističke i arhitektonske promjene koristeći vještinu arhitekata uključujući Giuseppea Piermarinija koji dizajnira novo kazalište Arciducale, ali ga nijedan Milanac nikada neće tako nazvati, za nas je to oduvijek bila "La Scala".

Ubrzo nakon toga počeli su se širiti novi revolucionarni ideali, a nade u obnovu međuklasnih odnosa postajale su sve konkretnije. Val Francuske revolucije stići će i u Milano s imenom Napoleona Bonaparte.

 

MILANO U 19. STOLJEĆU

Povratkom Austrijanaca, s jedne strane Milano postaje glavni grad Kraljevine Lombardo-Veneto, dok se s druge strane suočava s burnim razdobljem obilježenim tenzijama koje su rezultirale pobunama 1848, tzv. Cinque Giornate (Pet dana), koje su bile uvod u prvi rat za neovisnost. Osobe poput braće Verri, Carla Cattanea i Alessandra Manzonija nameću se u kulturnom i političkom životu grada, te se upravo u sobama kuće Manzoni (Casa Manzoni) koja je danas muzej i studijski centar može rekonstruirati povijest grada kroz dokumente, relikvije i spise našeg “Don Lisander-a”.

 

MILANO U 20. STOLJEĆU

XX st. počinje s dvije smrti: ubojstvom kralja Umberta I. 1900. i smrću Giuseppea Verdija 1901. To je početak novog povijesnog razdoblja koje će početi entuzijazmom, te nastaviti strahom od rata. Tijekom prvog svjetskog rata grad je bio neizravno zahvaćen ratom, prava razaranja doći će s Drugim svjetskim ratom, kada će povijesna jezgra Milana biti ozbiljno oštećena bombardiranjem. U godinama frenetične i entuzijastične rekonstrukcije Milano je postao protagonist tkz. "talijanskog čuda" s ponovnim pokretanjem industrije i proizvodnje. Današnji dizajn, čiji je grad svjetska prijestolnica svjedok je te navedene povoljne situacije

 

MILANO, 2000. I DALJE

Nove četvrti i nove arhitekture mijenjaju obrise grada. Svjetski poznati arhitekti i eko-održivost postaju parole za izgradnju zgrada uz povijesne nebodere iz 1950-ih.

Tijekom EXPO-a 2015., koji je otvoren uz poneki prosvjed, Milano je privukao milijune posjetitelja iz cijelog svijeta i postao tražena turistička destinacija koju karakterizira elegancija, profinjenost i modernost. Takva modernost ne briše tragove prošlosti. Polazeći od ovih aspekata Milana započinje priča o našem gradu, njegovoj povijesti, njegovoj umjetnosti.

 

Author:

hrHrvatski